Emocionalno zlostavljanje dece od strane roditelja je mnogo opasnije od batina, koje su isto strogo zabranjene u vaspitavanju mališana!
Veoma mali broj roditelja obraća pažnju na emocionalno zlostavljanje djece u vaspitavanju, a neki od njih ne znaju ni šta ovaj izraz znači. Naime, neke stvari koje govorite svom djetetu mogu u mnogome uticati na njegovo odrastanje i sazrevanje, jer na njihovoj duši ostavljaju veliki trag.
Mada vama djeluje potpuno bezazleno kada određene riječi uputite vašem mališanu, u glavi djeteta se odvija potpuno druga slika, koja može vrlo lako dovesti do anksioznosti, depresije i niskog samopouzdanja.
Zato, na sljedeće rečenice zaboravite, jer one nikako nisu dobar način vaspitavanja djeteta!
1. Zanemarivanje dječjih osjećanja (Da li je moguće da plačeš zbog toga?!)
Možda vama slomljena igračka izgleda nevažno u poređenju sa plaćanjem mjesečnih računa, ali to ne znači da vašem djetetu nije i ne treba da bude žao, jer je izgubilo omiljeni predmet
Kada se ovako nešto dogodi, a vi ga ne razumijete, dijete uči da potiskuje tugu, a zatim i sreću, bes, radost… Tako djeca izrastaju u osobe koje su nesposobne da izraze osjećanja, a samim tim i da izgrade iskrenu vezu sa osobama oko sebe. U budućnosti će im biti teško da se izbore sa intenzivnim emocijama, što može dovesti do do depresije i anksioznosti u odraslom dobu.
Poređenje sa drugima (Pogledaj kako tvoj brat to radi!)
Ako stalno poredite svoje dijete sa “savršenim djetetom” vaših prijatelja, spriječavate ga da vidi pravu sliku samog sebe i tjerate ga da se osjeća kao gubitnik.
Također, favorizacija jednog djeteta unutar porodice dovodi do nepotrebnog rivalstva među braćom i sestrama.
Štaviše, jedno od njih će se osjećati nevoljeno, dok će drugo morati da nosi teret ideala savršenog djeteta i stalno pokušavati da tjera sebe na ono što suštinski ne želi, samo da bi se dokazalo roditeljima i da bi mu pružili malo ljubavi. Ta depresija razvijena u djetinjstvu često se prenosi i na odraslo doba.
Laganje djeci (Rekli ste da mogu da se igram kad završim domaći! Ne, nismo to rekli…)
Nemojte namjerno da mijenjate sjećanje ako je ono ispravno, dodajući nove detalje ili mijenjajući stare. Isto važi za obećanja data djeci. To će učiniti da djeca sumnjaju u sebe i svijet oko sebe, usljed čega dolazi do niskog samopouzdanja. I ovo moće da vodi do anksioznosti i depresije, a u težim slučajevima, čak do psihoze.
4. Nadimci zasnovani na mentalnim sposobnostima ili fizičkom izgledu (Zašto si uvijek toliki slabić?)
Iako se djeci preporučuje da ignorišu stvari koje ga povrijeđuju, poput nadimaka u školi, nije isto kada se radi o roditeljskim riječima. Na ovaj način srozavate sliku djeteta o samom sebi, što na kraju može da rezultira različitim psihičkim poremećajima, kao i poremećajima u ishrani.
Uslovna ljubav (Volim te, ali moraš imati bolje ocjene)
Vjerujemo da ste imali najbolju namjeru sa ovim kao roditelj, jer ste samo htejli da ga motivišete. Ali, vaše dijete ne vidi motivaciju, već čuje sljedeće: Ja i svi ostali ljudi na svijetu volećemo te samo ako sve radiš savršeno; nisi vrijedan ničega ako nemaš iza sebe neka dostignuća.
Vjerovatno ste ove rečenice čuli mnogo puta i od svojih roditelja, pa se samo sjetite kako vam je bilo u tom trenutku. Nimalo prijatno, zar ne? Zato, veoma obratite pažnju na ono što izgovarate svom djetetu, jer neke riječi mogu da mu utiču na dalji život, kao i da mu ostanu duboko urezane u sjećanju.
Izvor: Stil.kurir.rs