Voznja u autobusu

Sjedim u autobusu, prilično pun i na stanici ulazi baba, ne sasvim stara i odma doljeće do mene i pita me da joj ustupim mjesto a nisam je ni vidio kucajući poruku.

Naravno, kažem da ću joj dati svoje mjesto samo, jedan momenat. Imao sam još 3 riječi da otkucam i pošaljem poruku, neću sigurno da kucam stojeći među svim tim ljudima.

Kako nisam ustao momentalno, baba me pita: Šta je sad? Rekoh: Momenat jedan gospođo. A ona krene da udara dlanom o šipku za koju se drži i viče: Ustani, ustani, ustani!!!

Ja je pogledam direktno u oči: -Molim?! Sad nećete dobiti ovo mesto makar svi ovi ljudi da pokušaju da me dignu!

A njoj oči sad pune suza pošto nije postigla šta je namjerila i pita me zašto?

-Zato što ste nezahvalni i bezobrazni. Nije moja dužnost da ustupim mjesto već dobra volja! Nakon uvrede koju mi je uputila otišla je 2m dalje i sjela na već prazno mjesto…

Dakle stvarno, kakvi su ljudi postali bezobrazni i bezobzirni, ne čudi me što niko nikome ne želi da pomogne

Izvor: ispovesti

About samir

Check Also

“Djevojka mi poslala poruku da li može da pređe da živi kod mene”

“Djevojka mi poslala poruku da li može da pređe da živi kod mene (imala je …

“Šetamo se ulicom jučer, žena, kćerka i ja”

Šetamo se ulicom jučer, žena, kćerka i ja, kad odjednom neki momak iza nas galami …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *