Nikako mi ne izlazi iz glave situacija od ljetos.
Na granici sa Mađarskom, na izlazu iz Srbije, nesnosna gužva, kolone u više traka, hiljade automobila, pomjeranje na svakih 20-30 minuta… Užas. Sjedim sa roditeljima u kolima, svi nervozni.
U kolima do nas, sa lijeve strane, momak i djevojka, čačanske registracije. On drijema za volanom, prekrstio ruke, a ona zaturila sjedište, podigla noge na tablu i čita Večernje novosti.
S vremena na vrijeme mu nešto kaže, pa pucaju od smijeha. Kad krene kolona ispred njih, par metara, ona ga opomene, on pomjeri auto i nastavi da drijema.
Više od dva sata smo mi tako išli jedni pored drugih. Svi okolo psuju, trube k’o nenormalni, izlaze iz kola, a njih dvoje kao da nisu tu, u gužvi, nego su toliko opušteni bili, da ih nije bilo briga ni za šta i bili su mi baš zanimljivi.
Svi bi tako trebalo da se ponašaju. Neće ni besomučno stiskanje sirene, ni dreka, ni psovanje ubrzati stvari. Oni to znaju i totalno su se isključili iz situacije. I bilo im je lijepo, bez obzira na toliko čekanje”
(ispovesti.com)