Prije par večeri (malo poslije ponoći) vraćam se sama kući

“Prije par večeri (malo poslije ponoći) vraćam se sama kući.

Živim u malo zavučenom kraju bez rasvjete. Primijetim da me neki lik sa kapuljačom prati. Ja usporim, on uspori. Ja ubrzam, on ubrza.

Gdje ja skrenem, tu i on, već me panika hvata.

Međutim, ono što on nije znao je da od nervoze često imam glasne gasove; kad mi se već približio toliko sam prdnula da se odmah okrenuo i otišao.

Ono što sam čitav život mrzila, sad me spasilo.”

(Izvor: Ispovesti.com)