PRIČA: Uvijek može gore

To je bio posljednji dan škole. Otac je, prolazeći pored sinovljeve sobe, primijetio da je soba sređena, čak je i krevet namješten.

Izgledalo je kao da je pokupio sve svoje stvari i otišao.

Sumnja oca se pojačala kada je primijetio pismo na praznom radnom stolu.

Prepoznao je rukopis sina: „Za tatu“. Drhtećim rukama, muškarac 11je otvorio kovertu.

Počeo je da čita:

“Dragi tata,

Moram da te obavestim da sam morao napustiti kuću. Nisam vam rekao, jer sam znao da ćete ti i mama napraviti skandal. Otišao sam zajedno sa svojom djevojkom. Ja je puno volim. Ali, znao sam da vi nećete odobriti naš odnos zbog njenog pirsinga, tetovaža, bajkerske odjeće i to što je ona dosta starija od mene. Ali stvar nije samo u mojim osećanjima. Ona je trudna.

Njeno ime je Sara. Ona je ubeđena da ćemo biti srećni zajedno. Ona ima svoju vikendicu u šumi i gomilu drva, što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Mi planiramo da imamo puno dece.

Sara mi je otvorila oči da marihuana u stvari nije baš tako štetna. Mi planiramo da je gajimo i prodajemo drugima, tako da imamo dovoljno novca za kokain – on je takođe bezopasan u umjerenim količinama. A u međuvremenu, mi ćemo se moliti da bude pronađen lijek za SIDU, zato što treba izlečiti Saru, jer ona to zaslužuje!

Ne brini tata, već sam odrastao, sa svojih 15 godina u stanju sam da brinem o sebi. Jednog dana doći ćemo kod vas u goste da upoznate svoje unuke.

Volim te, tvoj sin.

P.S. Tata, sve sam ovo izmislio. Kod drugara sam. Samo sam htio da vas podsjetim da postoje i gore stvari od loših ocjena u đačkoj knjižici (ona je u kuhinji na stolu). Pozovi me, kada budeš spreman da mogu da se vratim kući. Volim vas!“