ONI SU ZASPALI ZA VJEČNOST, NE ZNAJU ZA SUZE, ZA ŠOK, ZA NEVJERICU…: Ljudi se opraštaju od tragično stradalih iz Posušja

Ivan  Miličević, Stipe Romić, Mirela Rezo, Žana Pavković, Mia Soldo, Stipe Pavković, Marija Pavković i Stjepan Jukić.

Ovo su imena osmoro mladih koji su zauvijek zaklopili oči u novogodišnjoj noći, u vikendici u mestu Tribistovu, u podnožju planinskoga vrha Radovana. Otišli su da se druže i raduju, ne znajući da će zauvijek ostaviti ucveljene najmilije.

Okruženi prijateljima, umorni od veselja….
S osmijehom na usnama iščekujući jutro i povratak kućama…
Oni su jednostavno zaspali…
Ne osjećajući bol niti nelagodu, gledajući gdje će tko spustiti glavu i umorne noge…
Oni su jednostavno zaspali….
Vjerojatno su sa svojima razmijenili poruke i na majčino – pazi kako vozite, rekli – ne brini bona.
Oni su jednostavno zaspali…
Ne znajući da će se probuditi na mjestu okupanom svjetlom…
Samo su zaklopili oči, ne znajući da će u tom zaklapanju stati sve…
Oni su zaspali… Zaspali za vječnost…
I ne znaju za tišinu koja je nastupila ovo jutro…
Ne znaju za suze, za šok, za nevjericu…
Oni su zaspali, ali večeras će malo tko spavati…
Oni su zaspali radosni, ali radost nikad više neće biti potpuna za naše mjesto….
To su bila dobra dica…
Oni su jednostavno zaspali…
A mnogi su upravo ušli u najgoru noćnu moru svojih života…
Anđeli naši – mirno spavajte…
Vi ste zaspali, a vašim snom mi smo ušli u teško razdoblje tame…
Palite svijeće molitava! Palite za majke, očeve, braću, sestre, djedove i bake kojima je jutros rečeno da ste zaspali snom iz kojeg se nećete probuditi…
Palite molitve, jer drugačije se ovo preživjeti ne može…
Oni su zaspali….

Neka snivaju u miru s Bogom”