“Cijelu noć nisam spavala, djetetu rastu zubići…”

Cijelu noć nisam spavala, djetetu rastu zubići, muž na trodnevnom poslovnom putu, ja sama sa djetetom, nemam snage ni za šta sem za dijete, tješim ga, pjevam mu i činim sve da mu olakšam.

Samo što sam ga uspavala, eto komšinice, došla da se javi.

Kad me je vidjela onako umornu, pita me šta je bilo, ja joj objasnim situaciju. Ode ona do kuće, donese grah, hljeb, mlijeko, sve što joj se našlo i ode u moju kuhinju.

Cijelu noć nisam spavala, djetetu rastu zubići, muž na trodnevnom poslovnom putu, ja sama sa djetetom, nemam snage ni za šta sem za dijete, tješim ga, pjevam mu i činim sve da mu olakšam.

Samo što sam ga uspavala, eto komšinice, došla da se javi.

Kad me je vidjela onako umornu, pita me šta je bilo, ja joj objasnim situaciju. Ode ona do kuće, donese grah, hljeb, mlijeko, sve što joj se našlo i ode u moju kuhinju.

Dok je ona bila tamo ja malo zažmurila i opustila se. Kad sam se probudila nesvjesna da sam uopšte spavala oko sat vremena, ona sjedi preko puta mene i smješka se. Kaže da je ručak ugrijala, mlijeko spremno za mališu, a nas dvije da ručamo i popijemo kafu dok se on ne probudi.

Ljudi moji, slađi grah nisam jela, ljepše se nisam odmorila nego u tih sat vremena, zahvalnija nisam bila nekome kao mojoj divnoj komšinici.

(izvor: Ispovesti.com)

BONUS ISPOVIJEST:

“Juče me duša zaboljela! Porodica mog dečka nije bas u najboljoj materijalnoj situaciji. Jučer sam otišla kod njega u grad u kome on studira. On je u stanu spremao večeru, i pozvao me je da mi kaže da kupim pavlaku, onu malu, u časi, zafalilo mu za nešto.

Kako me u velikom marketu mrzil da trazim baš tu malu pavlaku, uzela sam prvu koju sam ugledala, onu veliku u kofici.

Kada sam došla kod njega, sve super, mi večerali, i uveče zajedno trebali da se vratimo u naš grad.

On je na brzinu spakovao svoje stvari, i sasvim slučajno sam u autu vidjela da je spakovao u torbu tu pavlaku sto sam ja kupila, mi smo malo iskoristili za večeru, ostalo je krijući od mene stavio u torbu kako bi kući ponio. Duša me je zaboljela.

U povratku sam dala ideju kako bi bilo lijepo da ja jednom obradujem njegove, i nakupujem namirnica u nekom marketu, čisto onako, da im se zahvalim jer su divni prema meni, to sam rekla da se on ne bi osjećao neugodno, a da bih mu ja na bilo koji način pomogla.

To sam i uradila, i češće ću od sada raditi.”