Radim u jednoj bolnici, kao medicinar.
Bio sam u smjeni kad smo primili povrijeđene iz jedne teške saobraćajne nesreće. U autu si bili 2 momka i djevojka ( braća i sestra ).
Sanirali smo povrede, momci su s malo lakšim povredama, ali djevojka se nije budila iz kome, 15 dana sam bio uz nju, brinuo se, jer su me njena braća zamolila.
Konačno, jedno jutro sam došao u smjenu, otišao kod nje, stanje isto, pričao sam joj da je braća i roditelji čekaju, da je život pred njom i otišao. Kroz par minuta dolazi mi kolegica i kaže traži te djevojka iz 15 – ke.
Ulazim i…ljudi moji, ja ljepše oči nisam vidio u životu. Otpustili su je iz bolnice i nakon nekog vremena odlučim da je potražim. Prvo sam morao tražiti dopuštenje od oca i braće da izađemo. I tako počinje moja bajka…
BONUS ISPOVIJEST:
“Od sezonskih poslova sam kupio stan sa 25god. Stan je plaćen 40.000e.
Od svoje 18te godine radim, živim sa roditeljima (to je naravno bio presudan faktor) i sve što sam zarađivao sam štedio za stan. Radio sam kao konobar u Beogradu, na primorju, radio na kruzeru 2x 6 mjeseci, bio učlanjen u omladinsku gdje sam par puta mjesečno fizikalisao, držao časove online engleskog jezika.
Odredio sam da trošim 10e dnevno. To mi je to. Od toga se provodim, kupujem odjeću, mobilni, odvajam za more itd.
Sve ostalo ide u banku.
Naravno, glavnica para je bila od kruzera gde sam za te dve ture vratio ukupno 17.000e.
Nikome nisam pričao da štedim, jer ne valja laprdati mnogo da imaš 15, 20 hiljada na računu posebno u Srbiji, i svi su bili u šoku kada sam objavio da sam kupio stan. Sada mi je sljedeći cilj da dovršim faks, ekonomija gdje mi je ostalo još 2 godine, tako da sam smanjio poslove i konobarišem četiri puta sedmično samo.