“Moja kći nije vidjela svog oca još od svoje četvrte godine. Sada ima 11.”

Moja kći nije vidjela svog oca još od svoje četvrte godine. Sada ima 11. Kada je imala dvije godine, on me je kontaktirao i pitao ako mogu da mu dopustim da se odrekne svojih roditeljskih prava kako bi joj mogao prestati plaćati alimentaciju. Pristala sam.

Željela sam je poštedjeti tuge i to žrtvovanje financijske pomoći je bilo vrijedno toga da on više nikada ne bude u mogućnosti da je razočara opet. Uvijek sam joj govorila istinu o njenom ocu i gdje je otišao. Uvijek sam odgovarala na njena pitanja u skladu s njenim godinama.

Kada je imala 4 godine, on me je nazvao i rekao da ima dijagnosticiran tumor i da je želi vidjeti. Sjedila sam sa strane, dok smo se našli u parku. Tražio je da bude s njom 2 sata a ostao je 20 minuta i više se nikad nije javio.

Nakon tog ljeta, sreli smo zajedničkog prijatelja i komentirao je kako ona sliči na njegovu drugu djecu. Rečeno je da se on skrasio i da ima novu obitelj. Stomak mi se tako stegao od bola, razmišljajući koliko je to tek bolno mojoj djevojčici. Prekinula sam razgovor i otišli smo do automobila. I tada sam vidjela njen osmjeh.

Rekla mi je “Mama, on je shvatio kako da postane tata. To je tako lijepa stvar. Sretna sam zbog njegove djece.” I to je dan kada me je 11-godišnje dijete naučilo sve što je trebalo znati o praštanju.”

Foto:Ilustracija

Izvor :novi.ba