Nakon što sam se porodila malo derište koje sam rodila mrzila sam iz dna duše, a veću mržnju sam osjećala samo prema mom mužu koji me je uvalio u taj problem, problem rađanja gdje sam pretrpila neviđenu bol, kao nikada u životu. Ko je prošao dobro zna o čemu govovrim.
Uopšte me nije sramota da kažem da kada sam vidjela prvi put sina prema njemu nisam ništa osjećala, ništa osim MRŽNJE tolike da sam željela da umre. To malo derište, koje mi je nanijelo toliku muku i bol sam samo par dana nakon porođaja počela da gledam drugim očima, očima majke, ljubav koju sam osjetila i koju osjećam sada, kada sam zaboravila na bol koju sam preživila na poroćaju, riječima ne mogu opisati.
Jedini način na koji se može pokazati koliko ga volim je taj da kada bi trebalo život dati za njega, bez razmišljanja bih ga dala. Sada kada se sjetim tog vremena stidim se sama sebe, al valjda to tako treba da bude, svjesna sam da nisam loša majka i to je najvažnije
izvor: sazznajsveee.blogspot.com