“Suprug i ja smo dugo pokušavali dobiti bebu”

Međutim jednog dana, eto ti radosniih vijesti. Poslije 5 mjeseci pokušavanja konačno ostanem trudna. Nakon devet mjeseci trudnoće koja je protekla u savršenom redu, na svijet sam donijela malu bebu. Kada sam se vratila kući iz porodilišta, vidjela sam svoju svekrvu kako se usaljava kod nas.

Da stvar bude još gora, donijeli su joj dušek i stavili u bebinu sobu, jer je vjerovatno očekivala da će spavati sa bebom. Već ranije sam odlučila da će beba spavati pored mene, ali je moj surug bio mišljenja da će možda biti bolje da njegova majka spava pored bebe, tako da kada noći bude zaplakala, da je može donijeti do mene kako bi je nahranila. Nekako sam uspjela izdržati nepotrebnu pomoć koje je bilo takvo da je i moje ručkove koje sam spremala, dodatno solila i stavljala začine. Čak je i sklonila igračke koje sam kupila za bebu jer smatra da su takve igračke preopasne za nju, i da se može povrijediti.

Jednom kada su moji roditelji došli vidjeti bebu, ona im je nakon pola sata rekla da trebaju ići kući jer je bebi sada vrijeme za kupanje. Tada mi je pukao film. Spakovala sam svoje i bebine stvari i otišla svojim roditeljima. Ne namjeravam se vratiti u stan dok suprug ne naredi majci da se vrati svojoj kući. Stvarno je prevršila svaku mjeru i ne želim da ta žena upravlja mojim i bebinim životom.