“Prošle godine sam se udala i dobro mi je samo da nema …”

Prošle godine sam se udala i dobro mi je samo da nema prokletog matorog svekra.

Muž mi je fantastičan, nije ljubomoran, kada je na terenu ne zabranjuje mi da izlazim sa drugaricama, na piće, u klubove i tako to.

Sve bi bilo idealno da nema prokletog svekra, njegovog oca koji me uhodi i prati non stop. Činimi se da nikada i ne spava. Prošli vikend sam izlazila u klub i i oko 4 sata ujutro kući me dovezao jedan stari poznanik, sa kojim sam prije braka bila u vezi, a sada smo prijatelji.

Prije nego sam izašla iz auta dobro sam provjerila da li je matora budala budna i kada sam se uvjerila da ga nema nigdje na prozorima izašla sam i ušla u kuću. Čim sam zatvorila ulazna vrata, onako u mraku hodnika …

Prije nego sam izašla iz auta dobro sam provjerila da li je matora budala budna i kada sam se uvjerila da ga nema nigdje na prozorima izašla sam i ušla u kuću. Čim sam zatvorila ulazna vrata, onako u mraku hodnika opalio me tako šakom da sam pala na patos.

Nisam bila sigurna da je on, ali kada je upalio svjetlo vidjela sam da jeste. Počeo me psovati i vrijeđati kako sam loša osoba i kako varam njegovog sina koji visi na dalekovodima da bi meni obezbijedio bolji život. Od te noći mi je život pakao.

Svaki dan me otvoreno vrijeća, često povuče za kosu, pljune mi u lice. Bojim se da me ne pretuče. Rado bih sve to ispričala mužu, ali bojim se da se sama na pokopam. Ne znam kako da se riješim matore budale. Kada bismo ga smjestili u dom to bi mi bio kao drugi rođendan.