VIC DANA: Nevjerna žena

Muž otišao na službeni put i žena dovela švalera kući da skrati sebi vrijeme.

Taman se oni poskidali kad žena čuje kako muž…

 

Muž otišao na službeni put i žena dovela švalera kući da skrati sebi vrijeme.

Taman se oni poskidali kad žena čuje kako muž ispred kuće parkira auto.

Gdje će, šta će brzo ode žena do kuhinje posipa švalera brašnom da izgleda kao kakva statua od gipsa.

Kad je muž ušao u spavaću sobu odmah je primijetio neobičnu statuu muškarca u uglu. Šta je ovo ženo, upita on.

Grčka statua, najnovija moda, ja vidjela kod gospodje Petrović pa sam riješila da nabavim jednu.

I tako oni posle kraćeg razgovora legoše u krevet da spavaju. Usred noći ustade muž i ode do friždera da pojede nešto, pa u tanjir stavio nešto hrane i poneo sa sobom u spavaću sobu.

Zastade ispred statue pa reče:

„Uzmi malo brate znam kako je, prije neki dan sam dva dana stajao tako kod gospodje Petrović, umalo nisam umro gladan“

BONUS

“U kući do naše živjela je jedna starica koja je živjela sama i koju niko nije imao da služi. Moj tata se ponudio da je služi moja mama, ali da svo njeno imanje i novac koji ima nakon njene s.mrti pripadne nama.

Mnogi u selu su govorili da je tata iskoristio senilnu babu da se domogne njenog imanja.

Par godina kasnije ta baba je um.rla i tata je odma odlučio da sruši njenu staru kuću i na tom mjestu napravi meni kuću od njenog novca.

Noć prije nego su trebale da dođu mašine da sve to raskrče, ja sam sanjao tu babu kako plače ispred njene kuće, kada sam se probudio doživio sam još veći šok, sjedila je uz moje noge i opet plakala. Zažmirio sam par sekundi i ponovo otvorio oči i više je nije bilo.

Ne znam ni danas da li je to bio san u snu ili je njen duh zaista bio pored mene.Znam samo da sam se u zadnjih 5 godina 3 puta ženio, žene koje zaista zavolim i sa kojima mi je lijepo čim dovedem pod taj krov naglo se promijene i nakon par mjeseci naprosto pobjegnu od mene. Seljaci obzirom da nas mrze od uvijek govore kako ta ukleta kuća u kombinaciji sa mojom mamom znači samo jedno PAKAO…”