“Ona iz ugledne porodice, kćerka bogataša, ja iz radničke…”

Ona iz ugledne porodice, kćerka bogataša, ja iz radničke, ni prinesi onome čemu ona ima.

Nisam znao ko je dok se na prvom sastanku nije pojavila u skupocjenom autu, to me navelo da se raspitam malo bolje o njoj. Ona nikada ništa nije isticala. Ja ni dozvolu nemam, kamoli auto.

Sledio sam se, znao sam odmah da nisam za nju. Ali na iznenađenje ona inicira sljedeći sastanak, a na njemu se pojavi bez auta, kao i na svakom sljedećem od tada. Nije željela da se ja osjećam neugodno zbog toga što nemam. Evo par mjeseci kasnije, sjedimo na klupi u parku iako je oktobarsko, veoma hladno veče.

Ne želi nigdje drugo, samo tu, a vidim da drhti i da joj je hladno. Pribila se uz mene, okačila oko vrata, a ja je ogrnuo svojom jaknom. Sjedimo i pričamo satima. Upitah je najzad šta radi ona uopšte sa mnom, kada bi sada mnogla biti u nekom skupocenom restoranu, a ne da se mrzne ovde uz mene.

A ona me samo stegnu još jače i kroz blagi smješak reče “Pa grijem se, budalo”. Učiniću sve da ostane sretna uz mene.”

Izvor:Ispovesti.com