“Otišao mi muž na službeni put…”

Otišao mi muž na službeni put i kaže ne zna hoće se vratiti do navečer ili će ostati prespavati, ovisi kad završe s poslom. Već se približava večer, vidim ja, neće se vratiti.

Sva sretna sebi nagulim bijelog luka i najedem se, kad on zove i kaže: Oprosti što se nisam javio, žurio sam da završim što prije, evo za sat vremena sam doma.

Ulazi u stan, krene me poljubiti umalo da padne u nesvjest.

Kaže: normalne žene ljubavnika zovu, moja se najede češnjaka. Pa kako da te čovjek ne obožava.

BONUS ISPOVIJEST:

Četiri sina, sva četiri otišla od kuće…

Jedan u Njemačku, dvojica se osamostalila nakon studija pa žive sami, četvrti se oženio a žena neće s nama.

Kuća stalno prazna, a mi već stari, nema ko da nam pomogne. Imamo veliku kuću i imanje u predgrađu, kao i jedan stan u centru grada, i planiramo da to ostavimo u dobrotvorne svrhe u testamentu.

Kad već oni o nama ne brinu, poslije svega što smo učinili da ih školujemo i od njih napravimo ljude, zašto bismo mi zbrinuli njih?

BONUS ISPOVIJEST:

“Jedno vrijeme sam se viđao sa jednom djevojkom, ali samo prijateljski. Išli smo na kafe, u bioskop, šetali parkom, pričali.

Ni poljubili se nismo, a kamoli nešto drugo i bila je zaista fina djevojka. Prekinuo nam se kontakt kada se ona zbog posla odselila u drugi grad.

Nakon nekoliko mjeseci, presreću me dva lika, kažu da su braća od te djevojke. Ona je trudna, kaže da je beba moja i da sam joj ja rekao kako neću da je prihvatim. Kažu da su došli da me upozore, a ako ne prihvatim bebu, sljedeći put će me pretući i poslati u bolnicu.

Nisam imao pojma da je trudna, mjesecima se nismo čuli. Zovnem je, pitam o čemu se radi, ona mi kaže kako ne zna ko je otac djeteta, pa im je rekla da sam ja i moli me da prihvatim bebu.

Razgovor je snimljen, a ovi dvojica prijavljeni policiji, pa ako dođe do nekog sr*nja, nadam se da ću im to prebijanje dobro naplatiti.”