“Prije dosta godina, kada sam još samo bila klinka ,vraćala sam se sa drugaricom iz škole. Na pola puta smo primjetile neki automobil kako sporo ide za nama. U tom trenutku je stao pored nas i otvorio se prozor”

Prije dosta godina, kada sam još samo bila klinka ,vraćala sam se sa drugaricom iz škole.

Na pola puta smo primjetile neki automobil kako sporo ide za nama. U tom trenutku je stao pored nas i otvorio se prozor.

Neki čovjek je rekao mojoj drugarici da je njena majka, Milena, rekla da je dovede kući. Drugarica je krenula da ulazi u kola a zatim je on rekao da i ja uđem i da će prebaciti i mene. Iz nekog meni tada nepoznatog razloga, uhvatila sam drugaricu za ruku.

Rekla sam joj da ne vjerujem tom čoveku i da laže. On se naljutio i krenuo da izlazi iz kola psovajući nas. Krenule smo da bježimo kući tuda gdje nas kola ne mogu pratiti i bile smo brže. Njena majka nije znala ko je čovek koji je znao njeno ime niti nam je vjerovala da se to stvarno desilo. Nikoga nije poslala po nju.