PRIČA: Nekada davno živele su tri sestre.

Nekada davno živele su tri sestre.

Najstarija je bila lijena, najlenja! Srednja je bila loša, najlošija a najmladja je bila ljepotica, pametnica, dobrica i sve je umjela da radi.

Jednoga dana, pred vratima njihove kuće stade kočija. Sestre odmah istrčaše napolje da vide ko je to došao. U kočiji je sjedila žena:

Ko ste vi? u jednom glasu upitaše sestre.

“Ja sam vaša sudbina” – reče žena. “Došlo vam je vrijeme za udaju.”

Posadi Sudbina sestre u kočiju i oni pođoše u susret svojim muževima.

Na ulasku u prvo selo, vidješe muškarca kako obrađuje polje. Visok, krupan od ruke mu sve ide. Sve umije da popravi i svi k njemu idu.

“Ovo je tvoj suđeni” – reče Sudbina najstarijoj i odvede je njemu.

Nastaviše oni dalje. U sljedećem selu vidješe momka koji je svima pomagao! Dobar, predobar! Cijelo selo hvali njegovu dobrotu!

“A ovo je tvoj suđeni” – reče Sudbina srednjoj sestri i odvede je njenom novom mužu.

Kočija nastavi dalje… Uđoše oni u treće selo i skoro na izlasku iz sela vidješe mladića koji pijan i u ritama spava pored ograde, svoj , gotovo srušene kuće!

“A ovaj je tvoj”- reče Sudbina najmladjoj sestri.

“Ali” – počne ona – “Zar je ovo moj sudjeni? Pa ja sam i dobra, pametna i umijem sve sama da napravim…zar sam ja ovakvog zaslužila, a moje dve sestre onakve delije??? Zar nema drugih???”

“Ima…” – reče sudbina, uzdahnu i nastavi:

“Ima i drugih…ali ovaj će bez tebe propasti.”