“Rodila ja svog starijeg sinčića i izasla iz rađaone s njim na hodnik, trebali smo da idemo u našu sobu.
I ja sva sretna, popriječim se na sred hodnika tu gdje su rađaone i počela da zivkam na telefon sve redom iz imenika da ima javim da je beba stigla.
Kada se okrećem a iza mene stoji žena sva u suzama i gleda kroz staklo u neku sobu. Kad tamo,leži bebče priključeno na kamaru nekih aparata,igle zabodena u njega,diše ono skroz ne normalno jer je na umjetnom disanju….mogu da vam kažem da sam se tad osjećala ko najveći kreten.
Ona jadnica suze lije,bebče rođeno prerano,pa se još se nešto iskompliciralo na podođaju nije beba mogla da diše sama…..a ja ko zadnji kreten se derem po onom hodniku kako sam sretna i kako lijepog sina sad imam. Saznala sam kasnije da je njena beba nije prežvijela.
I danas mi želudac u grlo skoči kad se sjetim.”
Izvor :novi.ba