“Kada sam se kući vratila iz porodilišta, zatekla sam moju svekrvu kako se useljava kod nas. Još su joj donijeli dušek u bebinu sobu, jer je očekivala da će spavati kraj bebe.
Odlučila sam već ranije da će beba da spava pored mene u kinderbetu, ali je moj muž smislio ideju da beba spava sa svekrvom u sobi, i kada zaplače da mi ga donese u spavaću kako bih ga hranila.
Tako sam izdržala sedmicu dana njenog nepotrebnog pomaganja koje je bilo takvo da je i moje ručkove dodatno solila, stavljala začine.
Pospremila je, sklonila igračke koje sam kupila za bebu jer ona smatra kako su preopasne za jednu bebu, kako se njima može povrijediti.
Kada su mi roditelji došli u stan da vide bebu, već nakon pola sata svekrva im je rekla da bi trebalo da idu kući jer ona treba da kupa dijete.
Spremila sam moje i bebine stvari i otišla svojim roditeljima. Ne namjeravam da se vratim u stan dok moj muž svekrvu ne preseli u njenu kuću, i u stanu ne ostane niti jedna njena stvar.”