Balkoteka 24h Balkanski info portal
“Bilo je očigledno da djed ima pune ruke posla, a dijete je sve vrijeme vrištalo i vuklo ga ka prolazu gde stoje slatkiši. Vrištalo je i u dijelu gdje je voće, gdje su žitarice, sokovi… U međuvremenu, starac je išao svojim putem i ponavljao mirnim glasom:
“Polako Milojko, nećemo još dugo. Polako momče.”
Zatim je uslijedio još jedan ispad, a starac je i dalje mirno govorio:
“Sve je u redu, Milojko. Samo još par minuta i izaći ćemo odavdje. Drži se momče.”
Na blagajni je mali plačljivko počeo bacati stvari iz kolica, a djed je opet smirenim glasom rekao:
“Milojko, Milojko, opusti se prijatelju. Nemoj se uzrujavati. Kod kuće smo za pet minuta. Ostani miran Milojko.”
Žena koja je sve to posmatrala impresionirano je pojurila za njima na parking gde je djed stavljao namirnice i dječaka u automobil.
“Znate, gospodine, znam da se to mene ne tiče, ali bili ste nevjerovatni tamo. Ne znam kako ste uspjeli sve vrijeme da ostanete tako pribrani, bez obzira na to koliko je vaš unuk glasno vrištao i ometao vas u kupovini. Samo ste mu mirno ponavljali kako će sve biti u redu. Milojko je veoma sretan što ste njegov djed”, rekla mu je žena, a on ju je začuđeno pogledao i mirno joj odgovorio:
“Hvala gospođo, ali ja sam Milojko. Ime mog unuka je Željko”.
