Danas mi je prijatelj ispričao jednu od najvećih istina u životu.
Naime, sa djevojkom je u vezi 8 godina, on ima 26, ona 25.
Prošli su gomilu problema zajedno i većinu njih je podijelio sa mnom jer sam mu najbolji prijatelj.
Znam njihove najveće tajne i volim ih oboje kao da su mi brat i sestra.
Ali danas mi je rekao kako oni jos uvijek nisu spavali zajedno.
I to ne zato što čekaju brak već je nešto do njegove djevojke.
A on čini sve za nju, uvijek je bio tu kada joj je trebao, ostajao 3,4 sata da je čeka kada su bili u srednjoj školi još.
Na fakultetu je čekao dok završi predavanja.
Nosi joj cvijeće redovno. N
e gleda druge djevojke jer mu ne trebaju ali…
postoji neki razlog što ona nije spremna.
Ne znam da li ima nekog drugog ili jednostavno ne želi sa njime da spava iako po onome što znam to nije prepreka.
Rekao sam mu da prekine sa njom jer nema smisla čekati nešto što mozda neće doći ali on mi je rekao da je nju čekao od početka svog života i da je može čekati i do kraja ako treba.
Nisam nikoga vidio da toliko može voljeti nekoga, ona kada bi rekla da joj treba njegov život, dao bi joj ga.
Ona je njemu najljepša i najbolja, za njega je savršena.
I on nju obožava u potpunosti kakva i jeste, sa svim nekim njenim manama. Ako to nije ljubav, onda i ne postoji.