Imam 42 godine, žena, djeca… porodičan i normalan muškarac! Imamo veliko imanje i danas je sa mnom u obilazak pčelinjaka išla kćerka mog rođenog brata. Djevojčica, ima 16 godina, istina razvijena, ko seosko dijete, ali djevojčica.
Bila je lagano, ljetno obučena i iznenada ju je ujeo stršljen za nogu. Uvijala se od bolova, a obzirm da je dom zdravlja nekih 30km udaljen nisam imao izbora, MORAO SAM JOJ NEKAKO POMOĆI… povalio sam je na zemlju, i ustima pokušao isisati otrov iz rane. U tim trenutcima mi je mozak bio totalno oduzet… odveo sam je do obližnjeg potoka i rekoa joj da sjedne u vodu i da će joj pomoći.
Na sreću dobro je, ali moja muka se nastavila. Prosto sam otkinuo na nju i sada kada su se strasti smirile i dalje razmišljam o njoj. Znam, grijeh je, bolesno, odvratno i svjestan sam svega toga, ali džaba… Gadim se sam sebi i prosto se bojim budućnosti i toga šta se može desiti
izvor: maxfun.rs