Muž mi je monstrum od čovjeka

Udata sam za monstruma od čovjeka… muž mi je strašan grubijan, siledžija, često me tuče, prijeti, javno sramoti. Prošle godine sam mu saopštila da ga ostavljam, da ću život nastaviti sa njegovim prijeteljem jer je u svemu bolji od njega kao i to da ću sina povesti sa sobom.

Sve to sam mu govorila dok me vozio na posao, samo je ćutao i vozio. Bilo mi je nejasno, da tako lako sve prihvata, ponovila sam mu sve, a on mi je onako smireno rekao ne ljubavi nikuda ti ne ideš i u punoj brzini se zaletio u kamion ispred nas. Nisam bila vezana te sam proletila kroz šoferšajbu, mjesecima ležala u bolnici, teške tjelesne povrede, lice totalno unakaženo. Evo 3 mjeseca sam na kućnom liječenju, jedva mogu do kupatila doći, a i kada prohodam zbog izrezanog lica mislim da nikada više neću izaći na svjetlost dana.

Osuđena sam da živim do kraja života sa monstrumom, koji mi se svaki dan nasmije u facu i ponovi LJUBAVI NIKUDA TI NE IDEŠ… Žalosno do prije godinu dana sam mislila da ne mogu imati gori život, sada vidim da može gore i od najgoreg, jedino se bojim da li ću doživjeti gore i od ovoga sada???

izvor: sazznajsveee.blogspot.com