Otkad sam se preselio u inostranstvo, ja sam progledao. U Srbiji sam radio u ITu za oko 1300€ mesecno, i mislio da mi ide dobro, uzeo kredit za stan na 30 godina. Nisam želeo da idem u inostranstvo.
Međutim, prelomio sam nekako kada sam dobio ponudu i mogu reći samo da mi je krivo što nisam pre otišao. Stan sam za 2 godine otplatio 2/3, što znači da ću ga otplatiti za još godinu dve skroz. Dobijam bonuse svako malo, uopšte mi nije problem da kupujem kvalitetnu garderobu, hranu, odmore…
Ono što hoću reći su dve stvari koje se ovde provlače: 1. Odlazak u inostranstvo je nekom super, nekom noćna mora, zavisi šta ko očekuje i šta ima da ponudi, čega može da se odrekne a čega ne i tako dalje. Tako da nemojte davati savete nekom na osnovu vašeg iskustva, nije ono jedino merodavno.
2. Pare nisu sreća. Finansijska stabilnost znači neverovatno mnogo, pruža jedan lagodan i opušten život. Lakše je biti srećan kada ne mislite o računima, ali novcem je nećete dugoročno kupiti