Vodite računa o osjećanjima ljudi.
Na jednom putovanju, u avionu pored mene, sjedila je jedna starica sa sela. Poslužili su nam jelo, a u svakom obroku je bio po jedan slatkiš bijele boje. Starica koja je sjedila do mene, uzela je taj slatkiš i počela ga jesti sa hljebom, misleći da je komadić sira. Kada je osjetila da je to slatko, zastidila se i okrenula prema meni da provjeri jesam li ja to vidio, a ja sam se ponašao kao da ništa nisam primijetio.
Potom sam i ja uzeo svoj slatkiš i počeo ga jesti sa hljebom, kako je to uradila i ona. Starica je to vidjela i nasmijala se. Upitao sam je: „Gospođo, zašto mi nisi rekla da je ovo slatko, a ne sir?!“
Starica mi je rekla: „Gospodine, i ja sam mislila da je to sir!“
Znao sam ja da to nije sir, ali sam isto tako znao da je to samo jedno kratko putovanje koje će se brzo završiti i da do mene sjedi jedna starica sa sela.
Sufjan es-Sevri je rekao: „Ne znam da li postoji veći i veličanstveniji ibadet od poštivanja osjećanja drugih ljudi!“
Ako je uklanjanje trna s puta dobro djelo za koje ćemo biti nagrađeni, zamislite kako je onda veliko i plemenito djelo otklonuti poteškoću iz čovjekovog srca i učiniti ga srećnim? Birajte riječi koje upućujete drugima. Lijepo s njima razgovarajte i postupajte. Nikoga ne povrjeđujte, ne ponižavati i ne ismijavajte. Mi ćemo otići a trag naših riječi i postupaka zauvijek će ostati i u srcima ljudi i u knjigama meleka.
Učinite nekome dan lijepim!
Prof. Salih Haušić