Psiholozi i stručnjaci za dječje ponašanje mogu nam pomoći da razlikujemo nezahvalnu djecu od one koja su bila žrtve toksičnog utjecaja. Primjerice, klinički psiholozi Seth Meyers i Preston Ni objašnjavaju kako postupci roditelja mogu uništiti život njihove djece. S druge strane, odgoj djece vrlo je težak i niko nema pravo na osuđivanje kad je riječ o nečijem određenom roditeljskom stilu. Ali postoji vrlo tanka granica između pogrešaka koje roditelji čine i neprimjerenog ponašanja otrovnih roditelja. Ovaj članak može vam pomoći u utvrđivanju i rješavanju toksičnih situacija koje su štetne za naše zdravlje.
Bright side donosi rješenje problema između djece i roditelja
10. “Bojte se mene, ali volite me.”
Za otrovne roditelje emocionalni napad sinonim je ljubavi i pažnje. U takvim obiteljima djeca znaju zvukom ispuštenih ključeva ili struganjem koraka saznati u kakvom su raspoloženju njihovi roditelji. Takva djeca žive u stalnom strahu i strepnji. Ove se vrste otrovnih roditelja često vrijeđaju ako se prema njihovim ljubaznim postupcima postupa sumnjičavo. Oni tvrde: “Učinio sam sve za vas, a vi ste još uvijek tako nezahvalni.”
9. “Morate se nositi s problemima odraslih, ali još uvijek nemate prava.”
U otrovnim obiteljima roditelji dijele svoju odgovornost sa svojom djecom. Primjerice, dijete vjeruje da njegov otac upravo zbog lošeg ponašanja konzumira alkohol kako bi se smirio.
Kasnije će djecu uvući u skandale za odrasle. Tinejdžeri će biti prisiljeni slušati pritužbe svojih roditelja, prilagoditi se “kompliciranoj situaciji”, staviti se na mjesto roditelja, pomoći, tolerirati i utješiti. Nažalost, u tim slučajevima djeca nemaju pravo izraziti svoje mišljenje.
8. “Budi najbolji, ali ne zaboravi da nisi poseban.”
Narcisoidni roditelji očekuju da njihova djeca nastupaju na najvišoj razini. Međutim, sva postignuća djeteta podrazumijevaju se zdravo za gotovo. Omalovažavajući komentari mogu uistinu uništiti život djece jer ih ona odrastaju vjerujući da su uvijek razočarani za svoje roditelje.
7. “Otvori mu se, ali nemoj se iznenaditi podsmijehu.”
Otrovni roditelji prisiljavaju svoju djecu da budu iskrena i ponekad ih čak natjeraju da se osjećaju krivima ako ne žele dijeliti svoje osjećaje. Kasnije se te iste informacije koriste protiv njihove djece. Postoje 2 načina na koja se to može dogoditi:
Rođaci, susjedi i drugi ljudi svjesni su onoga što je dijete podijelilo s roditeljima. I roditelji u tome doista ne vide ništa loše.
Dijete daje roditeljima priliku da ih grde ili dodaju sarkastične komentare.
6. “Loš si pa nemoj ni pokušavati postati bolji.”
Što je djetetovo samopoštovanje niže, to ga je lakše kontrolirati. Otrovni roditelji raspravljaju o djetetovim neuspjesima i manama, a u većini slučajeva komentiraju izgled svog djeteta jer je to jedna od najtežih tema. Ako ne postoje “očite nedostatke”, oni ih samo nadoknade.
Takvi roditelji svojoj djeci usađuju kompleks manje vrijednosti i ne žele vidjeti svoje dijete kako iskušava nove stvari i uspijeva. Otrovni ljudi ne žele imati uspješno dijete koje pokazuje svoju snagu volje.
5. “Poboljšajte se i zaboravite na svoje planove za budućnost.”
Roditelji žele da njihova djeca uspiju, ali nije ih briga kako će to učiniti. Na primjer, mogu očekivati od svog djeteta da gradi uspješnu karijeru samo ako nikada ne izlazi iz kuće.
Narcisoidni roditelj oduševit će se postignućima svog djeteta iz samo 2 razloga:
Uživaju se hvaliti svojim uspjehom tako da im drugi zavide.
Uspješna djeca roditeljima jamče bolji život.
Ponekad roditelji samo podsjete djecu da postoji velika udaljenost između njih i njihovih dragih ciljeva.
4. “Slijedite moje upute, ali krivite sebe ako ne uspijete.”
U ovom slučaju, roditelji se prema svom djetetu ponašaju kao prema objektu: oni sami izrađuju svoje planove i očekuju da ih djeca slijede. Usput, nije ih briga za posljedice cijelog takvog potpunog nadzora. Ako nešto krene po zlu, nisu oni krivi.
3. “Odlazi, ali ne ostavljaj me na miru.”
U zdravim obiteljima roditelji pomažu svojoj djeci da se odsele i žive svoj život. Otrovni roditelji nikad ne žele pustiti djecu, ali uvijek ističu da kuća, novac i hrana pripadaju njima. U takvim se slučajevima ignoriraju bilo kakve mogućnosti ili prigovori djece.
Što takvi roditelji zapravo žele? Oni žele da njihova poslušna djeca ostanu uz njih!
2. “Prihvati našu pomoć, ali prestani nas iskorištavati.”
Ti roditelji nude nešto bez čega njihova djeca zapravo mogu, ali svako odbijanje izaziva nezadovoljstvo. Dijete počinje razmišljati: “Moji roditelji vjerojatno žele samo neko društvo i žele se osjećati potrebnima.” Stoga prihvaćaju pomoć, zahvaljuju roditeljima i nude nešto zauzvrat. Ali nema sretnog završetka, jer će roditelji uvijek podsjećati svoju djecu na tu “uslugu” koju su učinili za njih.
Djeca se pretvaraju u zatvorenike:
Ako odbiju pomoć roditelja. Djeca smatraju da je bezobrazno odbiti ponudu rodbine za pomoć.
U slučaju da prihvate pomoć roditelja. Djeca smatraju da bi trebala biti zahvalna roditeljima na podršci i moraju biti spremna pomoći u bilo kojem trenutku.
1. “Vjerujte mi, ali uvijek pripazite.”
Privatni život? Osobni prostor? Ne postoje ni za djecu otrovnih roditelja.
Ako pokušate ograničiti pristup svom osobnom teritoriju, roditelji vas optužuju za nepovjerenje. Čak ni vaš vlastiti stan ili kuća neće zaštititi odraslo dijete jer ove vrste roditelja samo koriste rezervne ključeve za nuždu. A njihova djeca moraju uvijek odgovoriti na sva pitanja – “Zašto niste oprali tu šalicu?” ili “Zašto ste bacili novac na to smeće?” Takvi roditelji ne poštuju živote i osobne odluke svoje djece.