Priključili smo se potrazi mnogobrojnih ljudi u nedjelju popodne. Krenuo sam sa suprugom i drugom i nakon nekog vremena potrage primijetili smo kolibu i svjetlo u njoj. Prišli smo i kada smo otvorili vrata prvo što smo ih pitali bilo je da li su dobro. Kroz osmeh su rekli da je sve kako treba a nakon toga smo sve ostalo lagano.”
Ovim riječima za Kurir počinje razgovor lovac Bojan Životijev iz Despotovca koji je u nedelju sa suprugom i drugom , po koordinatama GSS-a koji su našli automobil došao do kolibe u kojoj su bili Milica Mirjanić (20) i Stefan Rusov (27), a koji su nestali u subotu u podnožju planine Beljanice kod Despotovca.
U potragu za ovo dvoje mladih bili su uključeni pripadnici MUP- a, Gorska služba sapasavanja Srbije, mještani rođaci i prijatelji. Agonija je trajala čitav dan jer se znalo da su otišli automobilom koga također nije bilo nigdje.
Srećom oko 17.30 sati nađeni su živi i zdravi u kolibi u visoravni Brezovice a na oko dva i po kilometara odatle i njihov automobil.
– Potraga je bila ogranizovana svako je išao na po jednu stranu kako ne bi tražili svi na istom mjestu. Mi smo krenuli ka tom delu, tamo ima i ćumurana ali i ta lovačka koliba. Kako smo se približili primijetili smo svjetlo. Kada smo otvorili vrata vjerujem da njihovoj sreći nije bilo kraja. Počeli su da pričaju šta im se desilo. Naime, na dva do tri kilometra odatle im se zaglavio automobil. Ne putu je bilo snega a oni nisu imali lance na točkovima. Izašli su iz vozila i tražili sklonište – priča ovaj mladi lovac i dodaje:
– Objasnili su nam da su naišli na ovu kolibu ušli unutra. Vidjeli su da u njoj ima brašna i mesnog nareska i bili su kako su naveli sigurni da mogu s tom hranom da izdrže dva dana te da nije bilo razloga za paniku. Pokušali su da zapale vatru međutim prostorija se zadimila te nisu mogli da spavaju unutra. Sreća da su izašli jer ko zna od tog dima su mogli i da se uguše – prisjeća se trenutaka Životijev.
Prema njegovim riječima Milica i Stefan našli su veliku vreću za spavanje te su je raširili i odlučili da spavaju napolje.
– U vreći su bili njih dvoje i pas. Međutim kako su objasnili uplašili su se u jednom trenutku kada su ugledali divlje svinje. Rekli su da su spavali mada nisam siguran koliko su zapravo smjeli da se opuste u toj divljini. Po opisu bih rekao da to i nisu bile divlje svinje već mangulice ali ima i divljih svinja i što je još gore i vukova – kaže lovac i dodaje da su ih Stefan i Milica prvo zamolili da krenu negdje do signala kako bi se javili svojima.
U međuvremenu su stigli i pripadnici GSS koji su našli nedaleko odatle zaglavljen “pežo” i koji su po planu usmjeravali potragu lovaca, šumara… a sa njima je bio i Stefanov brat od strica.
– Kada smo našli automobil znali smo da moraju da budu u blizini. Tako smo tokom potrage usmeravali naše ljude ali i lovce, šumare… Ja sam bio u automobilu u koloni, sa nama i Stefanov brat i kada smo ih na sreću našli oni su sa rođacima sjeli u automobil i krenuli put policijske stanice – rekao je za Kurir Dušan Starinac pripadnik GSS
Starinac za Kurir objašnjava da su Milica i Stefan prošli ovako jer su se oslonili na navigaciju i prilično nespremni krenuli u planinu.
– Kao prvo ne idete sami na planinu pogotovo ne ovakvu kada niste iskusni. Sve iako se odlučite za tako nešto obavezno treba reći svojima gdje idete. Oni su to srećom uradili ali oslonili su se na navigaciju i u trenutku izgubili na makadamskom putu koji ih je sve dublje vodio u šumu i veći snijeg. Iz tog razloga treba imati rezervnu mapu odnosno tačno isplaniranu putanju kretanja -objašnjava iskusan planinar.
I dodaje da i ukoliko vam se desi slična situacija da treba ostati u kolima jer vas je tako lakše naći a i bezbjedni ste.
– Da sam se ja našao u takvoj situaciji ostao bih u kolima. Mada kada se desi da se izgubite najbolje je da se vratite istim putem, jer pred njima je bilo još oko 15 kilometara lošijeg puta i dubljeg snijega. Makar i pješke ali uvijek je bolje vraćati se nikako ići naprijed kada ne znate šta vas čeka – upozorio je pripadnik GSS-a
Izvor:Kurir.rs