A prije nekoliko godina u mene se zaljubio zgodan, dobar i uspješan čovjek. Poštovao je moj brak i nikada se ništa nije desilo, ali sam znala kako se osjeća.
I pored ljubavi prema mužu, nije mi bilo svejedno u društvu tog čovjeka, zahvatao me je nemir pri pomisli da bih i sa njim mogla da budem sretna, da nisam prethodno našla svog muža.
I iz tog nemira, i te misli o više mogućih sreća u životu sam shvatila da je vrlo jednostavno: sva mudrost je u tome koju sreću biramo. Ja biram baš ovu sreću koju imam pored muža, a ne neku drugu, makar bila i veća, pored drugog čovjeka. Želim upravo ovu koju imam, i ta mi je dovoljna.
I nikada se više nisam osjećala čudno u društvu tog čovjeka, bez obzira na njegova osjećanja.”
(ispovesti.com)