“Duga veza, riješim da joj kupim plakar”

“Duga veza, riješim da joj kupim plakar za sobu jer je njen bio iz doba SFRJ.

Plan je bio da je prodavac obavesti da je dobila nagradu i da može da ode i sama odabere koji joj se sviđa, a ja poslije krišom platim jer inače ne bi prihvatila.
Dogovorim se ja sa prodavcem i čekam. Poslije nekog vremena zove ona mene, ushićeno mi ispriča sve a plakar će stići za 2-3 dana.

Odem do radnje da to platim i pitam ga što za 2 dana? On mi kaže da je moja djevojka u radnju došla sa drugim dečkom, držeći se za ruke.

Dok su razgledali bili su kao zaljubljeni golupčići, ljubili se, smejali. Lik mi je pokazao snimak kamere, sipao šećer i vodu. Kao da me je brzi voz udario. Ja sam ostao bez djevojke, a ona bez plakara.”