Još prije braka muž mi je obećao da će bit uz mene kad se budem porađala. Kad sam zatrudnila, on me pazio me kao kap vode na dlanu cijelu trudnoću.
Jedne večeri dolazi on sa posla, jedemo mi, osjećam male bolove, ali kao da beba udara.. Završili sa jelom, on kaže da će oprat suđe. Ja sjedim i gledam tv, kad počela ”voda”, ja njemu govorim voda, on kaže sad ću ti donijet. Ja se uspaničila, ne znam šta trebam, on donosi vode i daje mi.. Ja govorim da
je porod krenuo, on se onda uspaničio, ne zna šta, kako, gdje…
Kleknuo ispred mene i govore: Udahni, izdahni, ja to radim.. Govorim: šta sad? On: Ne znam, to rade u filmovima.. Ja rekla da me mora u bolnicu odvuć, a on se jadan sav zbunio. Traži ključeve od auta, ključevi na stolu, pita me: jel te trebam nosit do auta ili možeš hodat, reko: hodat ću.. Sav se zbunio, jedva hoda, problijedio. Došli u bolnicu i govori doktoru da će bit uz mene, govorim ja da ne mora, on hoće pa hoće. Unutra je sav problijedio ali me nije ostavio! Volim ga.