“Došla sam u Njemačku da radim. Ja sam prva iz moje porodice koja je otišla negdje sa strane (22god).
Nije mi bilo žao što idem osim kada mi je starija sestra zaplakala i izvinila mi se. Bila sam zbunjena zašto.
Ona mi je rekla da joj je krivo jer ima osjećaj da ja moram da radim jer ona još studira.
foto: Ilustracija
Žao mi je što se tako osjećala. Ja nikad nisam htjela da idem na fakultet već sam oduvjek htjela da radim poslije srednje, a ona studira jedan od težih.
Srećna je zbog mog uspjeha, ali i tužna jer ima osjećaj da ona prva sve treba da radi. I ovako je najstarija, za dosta stvari je lomila led, ne mora i za ovo i drago mi je zbog toga. Nadam se da će moći da dođe kod mene čim ova korona prođe.”
(Ispovesti.com)