Ostavila sam dečka koji je “savršen” po mjerilima svih oko mene. Dobar, pametan, lijep, uspješan.. I jeste bio sve to, zaista, i htio je da se vjenčamo. Ali. Previše je perverzan.
Nisam ja neka svetica za koju je se*s samo misionarska poza, ali neke stvari koje je tražio od mene stvarno ne mogu i ne želim da radim. A moja mama mi govori da sam idiot što sam ostavila tako divnog dečka i da boljeg neću naći. Kako da joj objasnim da ne želim da provedem život sa nekim ko hoće da piškimo jedno po drugom?