Balkoteka 24h Balkanski info portal
Ivana i Matija Panić su ljeti, kao sezonci, iz sela između Nove Gradiške i Slavonskog Broda – odlazili u Istru.
Ali, umjesto u normalnoj sobi, spavali su u nekom ćumezu gdje su se odlagale stvari i gdje je “krevet” bio dušek postavljen na sto. Onda kada dođe zima, odlazili bi u Austriju.
Ivana je završila srednju ekonomsku školu, a Matija je po zanimanju mašinovođa, koji nikada nije vozio voz, već je postavljao keramiku. Stečenu zaradu nisu trošili na zabavu i provod, nego na kupovinu slavonskih njiva, nadajući se da će jednog dana imati nešto svoje, piše Večernji list.
Tako su, kroz zajedničko ulaganje, otvorili porodično poljoprivredno gazdinstvo 2014. godine. Tada su se još zabavljali, a kasnije su ljubav krunisali brakom.
Počeli su sa zastarelom mehanizacijom i malo zemlje – nedovoljno za ozbiljniju poljoprivrednu priču, pa su morali da nastave sa sezonskim poslovima.
– Mnogo toga smo počeli, držali ovce, crne slavonske svinje… Htjeli smo najprije da uzgajamo aroniju, ali smo poslušali prijatelja koji ima rasadnik, mal proučili i odlučili da posadimo nešto što drugi nemaju – dunje. Naravno da su nas ljudi čudno gledali, pitali šta će nam one, a baka je komentarisala: Bože dragi, jesu li poludjeli!. Mislili smo stati na 300 sadnica, ali onda smo posadili još hiljadu, pa dvije, tri hiljade, pričaju Ivana (30) i Matija (31).
Zanimljivo je to da su sada, sa četiri hektara pod dunjama i prinosom koji će, kad voćnjak bude u punom rodu, biti od 50 do 60 tona po hektaru, Panići najveći proizvođači ovoga voća u Hrvatskoj.
Izvoze uglavnom u Sloveniju i Italiju, a zbog problema s naplatom, samo manji dio ostaje na tržištu Hrvatske, za preradu u voćne rakije.
Prvi rod su čekali pet godina, ali im se očigledno isplatilo. Imaju plan da dunju posade na još dva hektara zemlje.
Uz ovo voće, Panići na nešto više od tri hektara zemlje uzgajaju i lješnik, a imaju i nešto šljiva, kao i soju – na dva hektara.
Godišnje ispeku oko 150 litara rakije.
Sada kada imaju godine staža u poljoprivredi, Panići svašta znaju o uzgoju voća, a Ivana je išla i na prekvalifikaciju za voćara.
Sve poslove uglavnom obavljaju sami, ali kada dođe vrijeme berbe – muče muku sa pronalaskom radne snage.
